VAŠINGTON – Iako se do prije samo nekoliko mjeseci činilo da će trka za predsjedničku nominaciju unutar Demokratske partije biti poprilično dosadna, ispunjena pukim „otaljavanjem” izbornih procedura i okončana sigurnom pobjedom Hilari Klinton, predstojeći unutarstranački izbori u saveznim državama Ajovi i Nju Hempširu mogli bi, ako ne da promijene, onda makar da dovedu u pitanje takav ishod.
Američki politički komentatori poslednjih nedjelja sve češće postavljaju pitanje šta će se dogoditi ako Sanders pobijedi i 1. februara u Ajovi i osam dana kasnije u Nju Hempširu? Da li ista politička sudbina „favorita bez pobjede” neočekivano slijedi Hilari i nakon ovog ciklusa unutarstranačkih izbora kao što je to bio slučaj 2008, kada ju je na sličan način iznenadio Barak Obama?
Odgovor u ovom trenutku, saglasni su analitičari, teško je dati, iako Klintonova, čak i u slučaju neuspjeha u prve dvije države, sasvim sigurno (barem na papiru) ostaje veliki favorit za predstavnika Demokratske stranke na predsjedničkim izborima krajem godine. Glavni oslonac za ovakvu procjenu leži u čvrstini odlučujućih mehanizama pomoću kojih se politički takmaci uspinju na ljestvici ovog sistema – finansijskim sredstvima, terenskoj logistici i podršci partijskog establišmenta. Klintova je, tako, u trećem kvartalu prošle godine sakupila najviše novca, za kampanju na raspolaganju ima 33 miliona dolara, Sanders 27 miliona, a ostali kandidati demokrata pa i većina republikanaca kao Karson, Buš, Rubio ili Kašić znatno manje.
Izbori u Americi se ne dobijaju u analizama javnog mnjenja, već „na terenu”. Ključ pobjede Baraka Obame na izborima 2008. je bila impresivna mreža volontera „Obama for Amerika”, koju je osmislio „genije terenske kampanje” i profesor Harvarda Maršal Ganz.
Ovoga puta, čini se, Klintonova je krenula na vrijeme, pa su mreža aktivista i logistička podrška koju je uspostavio njen tim u većini država zasad jači nego u slučaju njenih oponenata, dok je podrška tzv. superdelegata u velikoj većini naklonjena Hilari (čak 45:1 u odnosu na Sandersa, prema rezultatima iz novembra, ali ne treba izgubiti iz vida ni da je Klintonova i 2008. uživala veću podršku izabranih zvaničnih delegata od Obame, pa je ipak izgubila izbore).
Neočekivan, ali ne i senzacionalan gubitak izbora za Klintonovu u Ajovi (istraživanja iz januara sugerišu tijesnu prednost bivše državne sekretarke 48%–45%, uz mogućnost greške u procjeni do 4,8%) i nešto realniji poraz u Nju Hempširu, gdje Sanders vodi za četiri procentna poena (50-46), svakako ne bi umanjio te sistemske prednosti koje su u rukama Klintonove, naročito ne podršku etabliranog dijela partije, koji u njoj vidi najpoželjnijeg prestavnika na opštim izborima.
Klintonovoj u prilog ide i činjenica da bi vrlo brzo mogla da stane na noge na izborima koji slijede (Nevada 20. februara i Južna Karolina 27. februara, dvije države u kojima ona uživa znatno veću podršku birača u odnosu na bilo kog drugog konkurenta iz redova svoje partije). Real clear Politics, na kojem svi zaljubljenici u praćenje američkog izbornog sistema mogu pratiti najnovije prognoze, navodi da Klintonova ima 20 odsto veću podršku u Nevadi, odnosno čak 40 odsto veću Južnoj Karolini u odnosu na Sandersa.
Mart, takođe, donosi izbore na kojima Klintonova očekuje dobar rezultat, prema njoj „prijateljski” nastrojen jug – Arkanzas, Alabama, Tenesi, Teksas, Virdžinija, ali i nekoliko zemalja koje „nose” veći broj delegata, poput Mičigena, Floride i Ohaja, na kojima je pobijedila i prije osam godina u borbi protiv Obame.(RTRS)